Je li bilo idealno kad su se na dvoru tukli i ubijali Obrenovići? Nije.Nikad nam nije bilo dobro u istoriji. Mi smo deset godina stariji, siromašniji, propaliji i to je cena naše gluposti. Ne može to besplatno. Vi možete da uzmete akvarijum i skuvate riblju čorbu, ali ne možete od riblje čorbe da napravite akvarijum. Skuvali ste ribu, gotovo je. To je istorija“.
Stalno se vraćam na ovaj deo jednog od govora mučki ubijenog Zorana Đinđića, prvog demokratski izabranog srpskog premijera. Što vreme od ubistva više odmiče, citirana Đinđićeva izjava postaje sve aktuelnija. Učesnici u javnim poslovima i javnom dijalogu zapleli su se „u istoriju“, a nadrilekari ljudskih duša leče nas „bogojavljenskom vodicom“, prepričavanjem istorije i proklinjanjem tranzicije.
Slažem se – da bismo razumeli stvarnost, moramo da je objasnimo. Ali, da bismo promenili stvarnost moramo da znamo kako to da uradimo. Što bi rekao jedan filozof 19. veka: „Filozofi su svet samo različito tumačili, reč je o tome da se on promeni“.
Novi magazin je i nastao iz želje da se u javnom dijalogu razlikuje od većine koja bi da „od riblje čorbe napravi akvarijum“. To je istorija, mi biramo sagovornike koji veruju da tranzicija nema alternativu i nude rešenja za evidentne probleme, ljude od integriteta u svom poslu iza kojih su opipljivi rezultati. U trenutno vladajućem medijskom mainstream-u omiljeni likovi ponavljaju ono što čaršija već prepričava i guslaju ono što je „milo“ narodnom uhu. Žalio mi se pre neki dan jedan od sagovornika da kod njega dolaze novinari koji odmah priznaju da o temi o kojoj pričaju ne znaju ništa, ali da su dobili zadatak od urednika da s njima razgovaraju. I onda uključe kasetofon. A prostor u novinama dobije u zavisnosti od toga koliko je bio skandalozan u kritici „svega postojećeg“. Zato ga, kaže, i ima malo u novinama.
Sagovornici Novog magazina su ljudi drugačijeg DNK, oni veruju da su tržište i privatna svojina temeljni principi slobode pojedinca i budućnost Srbije, a da je država prisutna samo onoliko koliko je potrebno da pomogne tu vrstu modernizacije.
I zato smo drugačiji.

