Sudeći po iskustvu Hrvatske, koja je nedavno završila pregovore o članstvu, moraće da prođe bar osam godina od otvaranja prvog poglavlja u pregovorima Beograda i Brisela, do konačnog priključenja Srbije evropskoj porodici.
Ulaskom u EU 2020. godine Srbija bi zaokružila dve decenije rada na evropskim integracijama. U poređenju sa zemljama centralne i istočne Evrope, kojima je trebalo petnaestak godina od pada komunizma da se priključe Uniji, Srbija se ka članstvu kreće znatno sporije.
Za proces integracije u EU Srbija se opredelila posle petooktobarskih promena 2000. Prvi važan korak u procesu načinjen je, međutim, skoro pet godina kasnije, kada je u Briselu usvojena pozitivna Studija izvodljivosti, koja je bila osnov za početak pregovora sa Evropskom komisijom o Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju (SSP). Usvajanje Studije izvodljivosti za tadašnjeg premijera Vojislava Koštunicu bio je dan koji “čekamo od oktobra 2000”. SSP, čija je preteča bila upravo ta studija, za Koštunicu je danas “prevara”, prvenstveno zbog odnosa Unije prema Kosovu, koje 22 zemlje te organizacije smatraju nezavisnom državom.
U oktobru 2005. predstavnici Srbije i Komisije počeli su pregovore o SSP-u. Hrvatska je u to vreme uveliko bila kandidat za članstvo i počela predpristupne pregovore sa EU. Iako su pokrenuti u atmosferi velikih očekivanja i nade da će se završiti za manje od godinu dana, pregovori o SSP-u zaključeni su tek u jesen 2007. Razlog je bila blokada pregovora od godinu dana zbog nedovoljne saradnje Srbije s Haškim tribunalom.
SSP je potpisan 29. aprila 2008. Evropska unija je Srbiji tada “progledala kroz prste” i stavila saradnju s Hagom po strani, pošto je, po mišljenju analitičara, proevropskoj opciji bila potrebna podrška Brisela za pobedu nacionalističkih snaga na vanrednim parlamentarnim izborima održanim u maju.
Za stupanje SSP-a na snagu potrebna je ratifikacija u svim zemljama članicama EU, Srbiji i Evropskom parlamentu. Da integracije ne bi bile na čekanju, do završetka procesa ratifikacije SSP-a primenjuje se samo trgovinski deo sporazuma, poznatiji kao Privremeni sporazum. I primena tog sporazuma sa Srbijom odlagana je iz istih razloga iz kojih su bili suspendovani pregovori o SSP-u.
Privremeni sporazum je stupio na snagu u decembru 2009, ali je ratifikacija SSP-a u državama članicama kasnila zbog nezavršene saradnje s Hagom. Ratifikacija je deblokirana u junu prošle godine, a prva zemlja koja je ratifikovala sporazum bila je Španija.
Pošto je obezbedila primenu Prelaznog sporazuma, Srbija je krajem 2009. podnela molbu za status kandidata za članstvo u EU. Usledilo je 10 meseci čekanja da bi Savet ministara stavio tu molbu na dnevni red i odlučio da zatraži od Evropske komisije da izradi mišljenje o kandidaturi Srbije. Evropski komesar za proširenje Štefan File u novembru je došao u Beograd i uručio Srbiji Upitnik, na osnovu kojeg će Komisija izraditi mišljenje o kandidaturi. Odgovori na Upitnik Briselu su predati već 31. januara ove godine.
Očekuje se da će mišljenje Komisije, koje će biti objavljeno u jesen, da bude pozitivno i da će Savet EU kandidaturu potvrditi već u decembru. Kandidatura neće značiti mnogo ako Srbija ne dobije od Brisela datum za početak pregovora o članstvu u EU. Makedonija je, na primer, još 2005. stekla status kandidata, ali još nije rešen njen spor sa Grčkom oko upotrebe naziva Makedonija za bivšu jugoslovensku republiku. I Crna Gora je dobila kandidaturu uoči Nove godine, s tim što još nije počela predpristupne pregovore.
Daleko od toga da je kandidatura sporedna stvar: njeno sticanje otvara Srbiji tri nove komponente Instrumenta za predpristupnu pomoć (IPA), uz postojeće dve koje su joj na raspolaganju kao potencijalnom kandidatu za članstvo. Tada bi pravu korist od procesa evropske integracije trebalo da osete poljoprivredici i male sredine, jer su IPA komponentama koje će Srbiji biti dostupne predviđena sredstva za regionalni razvoj, ruralni razvoj, kao i ljudske resurse.
Sami pregovori o članstvu obično traju pet do šest godina. Kruna procesa pregovora sa Briselom je zaključenje sporazuma o stupanju u članstvo. Njegovim potpisivanjem, međutim, država još ne postaje članica Unije. Tek kada sve države članice EU budu ratifikovale taj sporazum, država kandidat postaje punopravni član organizacije.
Ratifikacija može da traje oko godinu i po dana, nekad i duže, zavisno od volje država članica da se upuste u taj proces. To znači da Srbija ne bi mogla da računa na članstvo u EU pre 2020, ali u slučaju da sve ide kao “po loju” i da pregovori o članstvu počnu iduće godine. Hrvatska je od zemalja zapadnog Balkana najviše napredovala i nalazi se na samom pragu članstva. Njeni pregovori sa EU počeli su krajem 2005. i završili se u prošlog meseca. U Briselu je najavljeno da će Hrvatska postati članica EU 1. jula 2013, što je sedam i po godina posle početka pregovora o članstvu.