Kao i mnoge druge tenološke inovacije, i elektronska pošta vuče svoje koren u vojnoj tehnologiji. U kasnim šezdesetim godinama. Rej Tomlinson je radio istraživanje vezano za ARPANET, razvoj komunikacione mreže koja je bila prvi oblik Interneta, a ono je uključivalo i prenos podataka za programe velikih računara.
Tomlinson je iskoristio stečeno iskustvo u tom poslu i modifikovao program pod nazivom SNDMSG, koji je omogućio slanje poruka između različitih korisnika istog računara. To je još uvek bilo vreme kada su računarai bili veliki i skupi, tako da niko nije ni razmišljao o ideji da svaki korisnik koristi svoj računar. Zato je Tomlinsonov zadatak bio da omogući slanje poruka između dva računara, a u oktobru 1971. mu je to i pošlo za rukom.
Niko se više ne seća kako je izgledala prva poruka elektronske pošte, ali Tomlinson kaže da misli da je glasila „QWERTY“, a putovala je između dva odvojena računara na rastojanju od jednog metra. To je bio mali korak za poruku, ali džinovski skok u razvoju Interneta.
Osim što je izmislio „email“, Tomlinson je zaslužan i za popularnost znaka „@“. On je uspostavio konvenciju adresa elektronske pošte u cilju identifikacije primalaca i računara koji je poslao poruku. Kako bi odvojio ove dve informacije, on je izabarao simbol „@“, koji je i danas neophodan znak u svim porukama elektronske pošte.
Ipak, ARPANET nije odmah široko prihvatio elektronsku poštu sve do devedesetih godina kada je nastao “World Wide Web” (WWW). Tada je i elektronska pošta postala nezaobilazna alatka u poslovanju širom sveta.
Tokom 2001. godine razmenjivana je 31 milijarda elektronske pošte dnevno, u 2008. godini taj broj se popeo na 170 milijardi poruka poslatih u jednom danu, i to po stopi od dva miliona poruka u jednoj sekundi. I tako sve do prošle godine, kada je razmenjivano čak 294 milijardi poruka elektronske pošte svakog dana.
H@ppy birthday email!