Kako da osvojite knjigu?
1. Svi zainteresovani za učešće treba da u komentaru ove vesti na sajtu Novog magazina kratko odgovore na pitanje: Zašto ljudi vekovima teže da nađu način da postanu besmrtni?
(Pri ostavljanju komentara koristite puno ime i prezime, jer se NEĆE računati odgovori koji ne budu potpisani ).
2. Pobeđuju dva odgovora koja budu imala najviše preporuka do 17 časova.
3. Ukoliko broj preporuka bude izjednačen, nagradna igra se produžava za 15 minuta i imena dobitnika se tada određuju.
4. Računaće se SAMO odgovori onih učesnika koji su ostavili e-mail adresu (vidljivu jedino administratorima sajta). Odgovori učesnika koji nisu ostavili mejl NEĆE biti objavljeni na sajtu i neće učestvovati u nagradnoj igri.
5. Pravo učešća imaju svi ali u jednom ciklusu nagradne igre, knjigu možete osvojiti samo jednom. (Novi ciklus počinje 17. oktobra i traje do 31. oktobra)
6. Dobitnike ćemo objaviti na našoj Facebook stranici i kontaktirati ih mejlom.
7. Dobitnici koji su iz Beograda nagrade će moći da podignu u redakciji nedeljnika Novi magazin na Terazijama a dobitnicima iz ostalih mesta u Srbiji nagrade ćemo poslati poštom na kućnu adresu.
Ukratko o knjizi
U ponoć 1. januara, u jednoj neimenovanoj zemlji, na misteriozan način smrt prestaje da posećuje njene stanovnike. Od tog trenutka niko više ne umire i odgovor na ovu neverovatnu pojavu nisu u stanju da daju ni naučni, ni državni, ni crkveni autoriteti.
Preko noći propadaju osiguravajuća društva, preti bankrot penzijskog sistema, a i hrišćansko učenje o vaskrsenju ozbiljno je dovedeno u pitanje… Kako obični ljudi doživljavaju smrt u ovim okolnostima, na šta su, uprkos prvobitnom ushićenju, spremni da bi je se ponovo domogli – pripoveda se u ovom romanu baroknog stila i raskošne imaginacije, još jednoj Saramagovoj alegoriji koja dotiče večna pitanja čovekovog postojanja i njegove sudbine.
Biografija autora
Žoze Saramago (1922, Azinjaga – 2010, Kanarska ostrva), portugalski pisac, dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1988. godine, rodio se u siromašnoj seljačkoj porodici bezemljaša, mukotrpno se školovao i završio mašinbravarski zanat u srednjotehničkoj školi u Lisabonu, gde se njegova porodica preselila kad je Saramagu bilo dve godine. U toj školi je, „za divno čudo, u nastavnom planu u to vreme, iako orijentisanom na tehničke nauke, bio pored francuskog i predmet portugalski jezik i književnost.
Pošto kod kuće nisam imao knjiga (sopstvene knjige, koje sam sâm kupio, od para koje sam pozajmio od prijatelja, stekao sam tek u svojoj 19. godini), udžbenik portugalskog jezika, sa svojim antologijskim karakterom, otvorio mi je vrata književnog stvaralaštva“ (Autobiografija).
Radio je kao automehaničar, referent u Zavodu za socijalno osiguranje, novinar, prevodilac, književni kritičar, kolumnista i urednik u više portugalskih dnevnih listova. Kao zamenik direktora jutarnjeg dnevnika „Diário de Nóticias“ smenjen je posle vojnog puča 1975. i otad se potpuno posvetio književnosti.
Posle napada i cenzure portugalskih konzervativnih vlasti na njegov roman Jevanđelje po Isusu Hristu 1991. godine, koje su sprečile njegovu kandidaturu za Evropsku književnu nagradu, preselio se na španska Kanarska ostrva, gde je umro 2010. godine od posledica upale pluća.
Želimo besmrtnost zato što mislimo da imamo isuviše malo vremena da okusimo sve hirove koje život može da pruži.
Besmrtnost nam je vazna zato sto smatramo da nam ovaj zivot nije dovoljan za uzivanje sa najdrazim osobama.
Ideju o besmrtnosti čoveku servirana je kroz veru, mitove o besmrtnim carevima i carstvima..dakle istina o besmrtnosti plasirana je kao jedina bažanska ili ti carska osobina data čoveku, kad je već svima jasno da čovek ne poseduje druge osobine vezane za božanstvo.
zato sto je zivot kratak
Ideja da je tako nesto moguce toliko je intrigantna, da je uz vaskrsenje, verovatno najveci izazov ljudskom umu u svim dobima