Kupus je kao “nivea”
Taj izvozi pesak u Saharu. To je figura koja se upotrebljava kad se hoće reći da je neko dostigao poslovni vrh. Kao kad biste Bilu Gejtsu prodali kompjuter. E, pa, nešto slično uradio je Lazar Đukić. „Izvezao sam šleper paprike, bele babure, pre tri dana u Makedoniju. Oni nemaju baburu, crvene paprike ima koliko hoćeš, gađali su se ove godine crvenom paprikom, ali babure nema, jer je baburu teško i skupo proizvoditi“.
Sagovornici Novog magazina Lazar Đukić i Marko Čarnić su Evropa. I – u Evropi, iako obojica žive nedaleko od Novog Sada. Prvi u Gospođincima, selu na putu prema Zrenjaninu, drugi u Begeču, prema Bačkoj Palanci i Somboru. Đukić povrće gaji na oko 320, a Marko na 200 hektara (plus 50 ha pod žitaricama). Kod obojice su u poslu cele familije; kod Đukića žena, dva sina i snaha, kod Čarnića pored žene i sin jedinac. I svi su svoju sudbinu vezali za zemlju. Đukići u vlasništvu imaju oko 120, a Čarnići oko 100 hektara, ostalo je zakup državne i privatne zemlje. Imaju po desetak stalno zaposlenih, a po potrebu angažuju sezonske radnike, često i po više stotina njih.
Ukupno proizvode 20.000 tona (ili 20 vagona) raznog povrća, Đukići dvanaest, a Čarnići osam hiljada tona.
(Opširnije u štampanom izdanju)
Druga šansa za tortu
Evropska nedelja malih i srednjih preduzeća (European SME Week 2011) protekla je u znaku – „druge šanse“. U Briselu su se početkom oktobra okupile žene preduzetnice čiji je biznis u jednom trenutku posustao, a potom su ponovo uspele da ga razviju. Preduzetnice su razmenjivale iskustva, kreirale zajedničke platforme za unapređenje poslovanja, a nagradu za uspešno ponovo pokrenut biznis dodelile su koleginici iz Srbije – Zorici Selaković, vlasnici firme za izradu torti i kolača Desert iz Čačka.
Kako se „provela“ u Briselu, zašto je baš njena „druga šansa“ bila tako upečatljiva da dobije nagradu, kad joj je bilo „super“ a kad je htela da digne ruke od svega, kako vidi konkurenciju i tržište… O svemu tome, samo dva dana po povratku iz Brisela za Novi magazin pričala je Zorica Selaković.
„Za nagradu su me predložili Privredna komora, Agencija za regionalni razvoj i SIEPA. U Evropskom parlamentu imala sam i pano sa imenom svoje firme i prezentacijom. Preduzetnice iz 37 zemalja konkurisale su za nagradu, svaka je imala svoj štand s kratkim opisom rada, imale smo prospekte, razmenjivala sam iskustva s koleginicama iz Nemačke, Francuske, Švedske, Norveške…
Tog dana imala sam prezentaciju u gimnaziji koju pohađaju deca čiji roditelji kao političari, diplomate i službenici rade u Briselu a dolaze iz država članica EU. Sa mnom je bila preduzetnica iz Norveške koja se bavi proizvodnjom zimnice. Nas dve smo pričale srednjoškolcima o našem modelu preduzetništva, a bilo je vrlo zanimljivih pitanja.
(Opširnije u štampanom izdanju)



Znaci u svaki vagon od tih 20 vagona staje po 1000 tona povrca???
Obojica izgleda nemate predstavu sta je i koliko jedna tona povrca.
Dogovorite se , sta je pravo, da li 20,000 tona ili 20 vagona i drugi put proverite sta pisete.Bolje bi bilo da se bavite poljoprivredom nego da o njoj pisete.
pravo je 2000 vagona