Ideja da parovi bez dece plaćaju veću naknadu za zdravstveno osiguranje, a da se taj novac preusmeri za lečenje i negu starijih osoba, potekla je iz Nemačke.
Logika je sledeća: demografski razvoj dovodi do toga da će ubuduće biti sve više starijih osoba u odnosu na broj mladih, što znači da će sve manji broj zaposlenih nositi teret sve većeg broja starijih i bolesnih na svojim leđima. Da bi se teret pravedno rasporedio, osobe bez dece bi trebalo danas da izdvajaju više, kako bi sutra svi imali dovoljno.
Stručnjaci se ne slažu da li bi takav model popravio stanje u zdravstvenom sistemu u Srbiji. Sagovornici Pressa kažu da bi pre toga trebalo rešiti niz problema, kao što je naplata 84 milijarde dinara koje razne firme duguju Fondu za zdravstveno osiguranje i izjednačavanje privatnog i državnog sektora u zdravstvu, što je jedan od osnovnih uslova za ulazak u EU.
Ekonomista Miroslav Zdravković kaže da je vrlo teško porediti zdravstveni sistem razvijene evropske zemlje, poput Nemačke, sa našim, jer oni imaju i drugačiji poreski sistem, za razliku od našeg, koji funkcioniše po modelu koji se još primenjuje u Mađarskoj, Turskoj i Meksiku. Što se tiče ideje da se oporezuju parovi bez dece kako bi se pomoglo starijim osobama, Zdravković kaže da bi povećanje zdravstvenog fonda bilo minimalno.
Sistem oporezivanja neoženjenih i ljudi bez dece već odavno postoji u većini zemalja Evrope i ne znam koliko bi neko malo povećanje nameta pomoglo. Svaki Nemac neženja koji zarađuje bruto, recimo, 3.000 evra, ima neto platu 1.600 evra. Ko ima jedno dete, ima 200 evra više. A onaj koji ima dvoje dece zarađuje 2.200 evra, a dobija i sve moguće povlastice za decu. Taj sistem je baziran na logici da ljudi bez dece imaju mnogo manje životnih troškova.
Pošto su i najrazvijenije zemlje u krizi, one sada prave dugoročne planove koji bi trebalo da naprave pomake u ekonomiji, pa je i to jedna od ideja. Ako bi nekim slučajem taj model bio uveden i kod nas, mogao bi da bude vid borbe protiv bele kuge, odnosno stimulacija za ulazak u brak, kaže Zdravković.
On napominje da bi borba protiv bele kuge ipak bila mnogo efikasnija ako bi država svakoj ženi garantovala 30.000 dinara na period od dve godine posle porođaja, jer mnogi odlažu zasnivanje porodice zbog toga što nemaju uslove za to. Zdravković kaže da bi, u sadašnjoj situaciji besparice, izdvajanje novca iz budžeta za buduće majke bio pravi način za stimulaciju za rađanje, pogotovo u nerazvijenim opštinama. To i nije preveliki teret za državu i predstavlja pola odsto od BDP-a, napominje naš sagovornik.
Prema rečima Zorana Stankovića, ministra zdravlja, ideja nemačkih političara bi svakako obezbedila višak sredstava za starije osobe, ali ističe da većina bračnih parova nije svojom voljom bez dece, pa bi im neki novi namet bio, najblaže rečeno, neuputan.
U Srbiji imamo problem drugačije prirode, činjenicu da mnogi izbegavaju plaćanje obaveznog osiguranja. Ovih dana je 750 raznih preduzeća zatražilo da se izuzmu iz plaćanja zdravstvenog osiguranja, a uz ostale dugove koji već postoje, to je neprihvatljivo, kaže Zoran Stanković.
On smatra da bi i pravilna primena zakona mogla da popravi situaciju, ali ono što bi mnogo više pomoglo bio bi radikalan rez u zakonima koji se tiču zdravstva. Prema Stankoviću, novi zakon, koji postoji na papiru, bi uveo dve glavne novine, mogućnost plaćanja dopunskog zdravstvenog osiguranja i uvođenje mogućnosti izbora, da čovek bira da li želi da se leči kod privatnog ili državnog lekara.
Potrebno je izjednačavanje civilnog, vojnog i privatnog sektora, a bez novog zakona to nije moguće sprovesti u delo. S obzirom na to da je ovo izborna godina, rad na novom pravnom aktu moraće da sačeka novu vladu, a pre toga biće usvojeno samo nekoliko hitnih zakona. Promene su, koja god vlada bude u pitanju, neophodne, jer su sadašnje odredbe neodržive, ističe Stanković.
Iako mogućnost izbora između privatnog i državnog doktora, bez dodatnog plaćanja, u ovom trenutku deluje kao naučna fantastika u Srbiji, Stanković je uveren da je to u narednom periodu sasvim izvodljivo, pre svega jer je to uslov za ulazak Srbije u Evropsku uniju.
Dragana Soćanin iz Udruženja „Roditelj” procenjuje da bi podsticaj rađanja ipak trebalo raditi drugačije.
Za formiranje porodice potrebni su, pre svega, bolji uslovi za život, bolji uslovi zaposlenih roditelja i uopšte bolji uslovi na radnim mestima. Što se tiče zdravstvenog osiguranja, i ovo koje plaćamo državi ne vredi mnogo zbog loše usluge u zdravstvenim ustanovama, pa moramo da idemo kod privatnika. I tako plaćamo duplo. Usvojeni su razni dokumenti, razni zakoni, ali to se ne primenjuje, kaže Soćaninova.
Prosto besmisleno!
Znači, država nema više para ni za dečiji dodatak.
Ono je možda i smisleno u zemljama koj e su mladim ljudima obezbedile adekvatno zaposlenje. Ali u Srbiji gde je prosečna plata prilično niska a ovaj isti časopis, upravo danas govori da je “Za život potrebno 1000 eura” nema nikakvog smisla.
Ovakav zakon je direktno diskriminisuci. Zasto ne ukinu porez na bejbi opremu, na neke druge troskove za decu? Zasto ne stimulisu parove da imaju decu, ne stvore okruzenje koje je pogodno za radjanje i rast dece? Zasto ne omoguce gaj parovima da imaju decu, jer u svim zemljama u kojima su definisani zakoni za istopolne parove sa decom, stopa natalita je porasla…. Ne.. za to treba mnogo vise truda, treba uciti, senzbilisati se, shvatiti sve oko sebe.. Ovako je lakse… korbac, harac.. pa udri!
Sram vas bilo!
Ha! A zena i ja smo se dogovorili da ako oni uvedu taj porez, a mi cemo da se razvedemo, da nastavimo da zivimo zajedno bez dece, kao i do sada i da ne damo ovoj lopovskoj drzavi ni dinara…