Sistem javnih nabavki u Srbiji otuđen je od stvarnog ekonomskog života, a birokratizacija koja je trebalo da spreči zloupotrebe zagorčala je život privredi. A u tom sistemu korupcija je ostala netaknuta, žale se privrednici.
I umesto da država dobije što jeftiniju robu i usluge i što bolji kvalitet za što manje novca, korumpirani dobavljači prolaze, a nenamešteni tenderi u nedogled se obaraju.
“Za svaki tender na kojem učestvujem moram da nabavim reference od prethodnih naručilaca s kojima sam radio i to na obrascu koji propisuje naručilac. Ne na jednom univerzalnom, već svaki naručilac po svojoj volji. Znači, moram da odem kod naručilaca, da uzmem obrazac i onda da obiđem sve prethodne kako bi mi potpisali i overili referencu. Da li je zaista u 21. veku nemoguće da se uvede da naručilac po obavljenom poslu napravi izveštaj koji bi kao referenca, bilo pozitivna ili negativna, potom bio dostupan naručiocima u katalogu Uprave za javne nabavke ili nekog sličnog tela koje bi brinulo o tome”, pita se Vojkan Morarević, direktor KGH inženjeringa, firme sa 32 radnika koja se bavi proizvodnjom kotlova i izradom instalacija grejanja i klimatizacije.
Pri tome niko ne dobija negativnu referencu i zahvaljujući tome ima fir mi koje u nedogled obaraju tendere sve dok ne dobiju posao zahvaljujući svojim političkim vezama. A onda kasne sa poslom ili uslugom i po dve godine, kaže Morarević i kao primer navodi građevinsku firmu koja “mora da dobije svaki posao gradnje u istočnoj Srbiji”.
Upravo činjenica da firme koje ne mogu same da dobiju niti da obave posao mogu da obaraju i usporavaju postupke javnih nabavki, jedan je od najvećih problema za Dragana Mirkovića, direktora Fabrike mernih transformatora, preduzeća sa 200 zaposlenih.
“Pored toga, za svaki postupak iznova se prikupljaju isti papiri, svaki put se iz Privredne komore, sa taksom od 6.000 dinara, mora iznova dobiti potvrda da je moja firma domaća. Pitam se da li ovde neko radi da pomogne privredi ili svi postoje samo kako bi naplatili dažbine”, kaže Mirković.
Promene u sistemu trebalo bi da donesu najavljene izmene Zakona o javnim nabavkama koje bi trebalo da su usklađene sa Strategijom razvoja javnih nabavki. Iz Brisela su, kada je Vlada zimus utvrdila Predlog zakona, stigla upozorenja da promene ne idu u dobrom pravcu. “Dobar pravac” će EU definisati novom direktivom o javnim nabavkama čije se usvajanje očekuje do kraja godine. I Brisel priznaje da su nabavke postale otuđene i birokratizovane, pa nova direktiva koja će zameniti važeću iz 2004. godine treba da poveća ekonomičnost javne potrošnje i olakša poslovanje ponuđačima.
Po usvajanju direktive sve članice EU moraće da prilagode svoje zakone.
Stručnjak za ovu oblast i doskorašnji savetnik u Upravi za javne nabavke Saša Varinac kaže da je cilj reforme na nivou EU da tu modernizuje oblasti kako bi se u vreme globalne ekonomske krize i recesije dodatno podstakao privredni rast, zapošljavanje i optimalno korišćenje javnih resursa.
U Strategiji razvoja javnih nabavki koju je prošle godine usvojila Vlada Srbije takođe se kao jedan od glavnih ciljeva promoviše unapređenje i povećanje efikasnosti sistema javnih nabavki. Neke od predloženih mera za ostvarenje tog cilja jesu smanjenje konkursne dokumentacije koju sastavljaju naručioci, smanjenje broja dokaza koje dostavljaju ponuđači, omogućavanje otklanjanja nebitnih formalnih nedostataka u ponudama – upravo ono na šta se žale privrednici u Srbiji.
Varinac se nada da će te mere zaista i biti prihvaćene prilikom sledećih izmena propisa o javnim nabavkama u Srbiji. On, međutim, dodaje da je još važnije i da se unapredi primena sada važećih propisa, a da bi sa izmenom zakona trebalo sačekati usvajanje evropske direktive.
Evropska direktiva, radi zaštite malih i srednjih preduzeća, predviđa da nabavke veće od 500.000 evra moraju da se dele u više lotova. Takva obaveza u domaćem zakonodavstvu mnogo bi značila domaćoj privredi, slažu se direktori KGH inženjeringa i FMT-a. Treba razdvojiti građevinske, elektro, mašinske radove, proizvode različitih kategorija, jer kada je objedinjeno, posao dobijaju trgovci koji potom ucenjuju proizvođače ili par firmi koji mogu da objedine radove u svim oblastima, a onda ipak sklapaju ugovor s podizvođačima i cena na kraju samo zbog toga bude veća za barem 10 odsto.
EU će pokušati da uvede red u sistem zaštite od dampinga koji je postao poseban problem u građevinarstvu. Neoubičajeno niska ponuda biće ona koja je 50 odsto niža od prosečne cene ostalih ponuđača, 20 odsto niža od druge najniže, a sve uz uslov da postoji najmanje pet ponuda. U tom slučaju naručioci će od ponuđača tražiti da objasni cenu ili troškove. U srpskom zakonu neuobičajeno niska cena trenutno je definisana kao cena koja je „znatno niža od uporedive tržišne, tako da kod naručioca izaziva sumnju da će javna nabavka biti izvršena“.
Izuzetno niska cena u Srbiji redovno je signal za korupciju. Ali signal koji nikoga ne uzbunjuje, tvrde naši sagovornici. Morarević kaže da kod nas najčešće nije reč o osvajanju tržišta nižim cenama, već se iza kriterijuma “najniža cena” krije dogovor naručioca i unapred poznatog ponuđača. “To mi je signal da je tender napakovan, da su nerealno povećali količine, pa se nudi nerealna cena jer će se onome za koga je namešteno priznati sva količina koja se u stvarnosti neće ugraditi. A kontrola je prepuštena savesti nadzornog organa”, kaže Morarević.
(Opširnije u štampanom izdanju)