Đukić Dejanović: Klinički centri moraju biti završeni

29.8.2012.

 

Dosadašnja predsednica parlamenta postala je ministarka zdravlja, što je u potpunom skladu s njenom profesijom lekarke i profesorke na Medicinskom fakultetu. Prvo pitanje Novog magazina je da li je došla na pravo mesto, gde su pre nje već bila dva lekara, i koliko je to dobro za zdravstvo?

Najbolji sudija su građani Srbije, potencijalni pacijenti, a nadam se da će ih biti što manje. Rano je da kažem šta je dobro – u finansijskoj situaciji u kakvoj je Srbija biti ministar bilo kojeg resora znači raditi pomoću štapa i kanapa, a ne samo oslanjati se na struku, pravila dobre kliničke prakse i preventive.

Da li je stanje koje ste zatekli tragično kao što se priča i piše?

Tri su segmenta važna – kadrovi, prostor i oprema. Imamo razloga da se kadrovima ponosimo, to su stručni, kompetentni ljudi, ne samo lekari, već i ostalo osoblje koje i kada je teško, uz male zarade, radi najbolje što može. Zato naše ljude vole i u inostranstvu, dobro su edukovani, ali imaju i ono što mi zovemo duša zdravstva.

Opreme ima, ništa nije urgentno za čitavu zemlju, ali je distribucija, da tako kažem, bila malo nepoštena. Nije to kritika mojih prethodnika, decenijama je tako rađeno. Dešavalo se i da vrhunska oprema stoji neraspakovana, što je nedopustivo.

Treća stvar je prostor. Za mene je frapantna činjenica da jedan veoma povoljan kredit Evropske investicione banke dobijen pre sedam godina nije realizovan.

Govorite o obnovi kliničkih centara?

Jeste. Prostor, posebno u velikim zdravstvenim institucijama, nešto je bez čega nema zdravstva i nedopustivo je da se bilo šta sedam godina radi i ne završi.

Ta četiri klinička centra vrh su piramide našeg zdravstva i manjak prostora i opreme u njima ne možete popraviti činjenicom da imate vrhunski kadar. Pri čemu i ti ljudi stare, a nema obnavljanja i dogodiće nam se da kvalitetni ljudi odu u penziju, a da nismo obezbedili podmladak.

Očekuje vas primena norme koja je izazvala prilično negativnih reakcija među lekarima.

Reč je o obavezi lekara opšte medicine i primarne zdravstvene zaštite da zaista rade svoj lekarski posao i da budu adekvatno plaćeni u okviru naših mogućnosti. Svedoci smo da ne rade svi podjednako kvalitetno, pacijenti biraju lekara koji ga pregleda, a ne onoga koji mu samo daje upute za dalje. Plate su niske, ali i kroz njih treba razlikovati i vrednovati kvalitet. Kao standard uzima se institucija, prosek u njoj, i većina ljudi će kao i do sada primati platu – prosečnu.

U zdravstvu svi duguju svima. Najaktuelniji su lekovi i to vam je bila prva odluka.

Da, znate šta me je sačekalo? Galenika proizvodi brufen za decu kojeg nema u našim apotekama i ljudi idu u Republiku Srpsku ili na drugo mesto da ga nabave, što nas vraća u period kojeg ne želimo da se sećamo. Kad sam se raspitala zašto je tako saznala sam da Ministarstvo godinu dana nije donelo odluku o novoj ceni lekova. Kako se donosi odluka? Pa, zna se, prosečna cena tih istih lekova u – Italiji, Sloveniji i Hrvatskoj. Istog dana donela sam odluku i lekovi bi trebalo da stignu u apoteke.

A onda novi problem – kurs evra od 99 dinara proizvođačima lekova?

Tako je, ali da nismo doneli prethodnu odluku o cenama ne bi se ni to pitanje pokrenulo. Sada je na Vladi da korektno valorizuje kurs; ne treba da budu oštećeni ni proizvođači ni prodavci lekova, ali izvinite ja sam ministarka zdravlja – ne smeju da budu oštećeni pacijenti. Godinu dana 521 lek nije mogao da se nabavi u Srbiji i ja tu temu nisam htela ga gurnem pod tepih. Možda sam je malo brutalno otvorila, ali to je u interesu pacijenata.

VOJNIK PARTIJE

Potpredsednica ste SPS, jeste li u izboru novih koalicionih partnera imali ličnih problema posle te dobre saradnje?

Jesam, svi smo mi ljudi, vezujemo se za svoje saradnike. Na kraju, cela naša politička opcija računala je na drugačije rezultate izbora, ne bi bilo korektno da to krijem. Međutim, političke i državne obaveze su takve da emocije brzo budu gurnute sa strane i morate tražiti nove saradnike. I to je realnost.

A, ako me pitate šta sam volela? Volela sam nešto drugo. Ja eliminišem personalne, pa i liderske pozicije, smatrala sam da je programska bliskost DS i SPS važna i da je Internacionala put moje partije. Taj sistem demokratskih vrednosti prosto živi u meni i najpribližniji smo DS-u.

Jeste li vi vojnik svoje partije?

Jesam, to sam i svojim životom dokazala. Ja sam često imala suprotne stavove od svoje partije, ali onog trenutka kada se dogovorimo šta je naš stav – ja to zastupam. U svojoj koži socijaliste sam komotna.

A kako to izgleda kada ste protiv?

Pa znate taj princip demokratskog centralizma…

Au, zar to nije zaboravljeno?

Nije. Kaže se da političari nisu uvek iskreni, ja kažem da su pomalo i shizofreni, to je neki rascep, ali što ste duže u politici shvatite da nema politike jedne stranke bez dogovora. Evo, sada ćemo imati to u Demokratskoj stranci, ja se nadam da će oni zauzeti jedan stav i zastupati ga, pošto je to dobro za Srbiju. Mi u SPS-u to smo pošli, imali smo različite stavove, uključujući i taj da nestanemo. Ja sam uvek bila socijalista i ponosna sam na taj deo svog života.

Šta biste izabrali da ste mogli – predsednica Skupštine ili ministarka?

Sad mogu iskreno da kažem, predsednica Skupštine. Sve te mehanizme skupštine sam naučila, sad sam opet u novoj vatri. U krajnjem slučaju, svi mi volimo komforniji posao, ali znate zašto bih još više volela Skupštinu? Zato što sam prepoznala njenu moć, to je institucija koja je temelj demokratije Srbije. Mi smo napravili dobar korak i ta moja vezanost za Demokratsku stranku sledi iz toga što veliki broj poslanika koji su u tome učestvovali dolazi iz DS, ali želim koleginicama i kolegama parlamentarcima da budu još bolji.

Priča se gradom da želite da budete ambasador?

Nikada to nisam želela. Verovatno ljudi u politici misle da je biti ambasador vrh političkog funkcionisanja, ali ja ne. Nisam za to školovana i divim se kolegama lekarima koji se usude da budu ambasadori. Ako se dogodi da mi neko iz počasti to predloži moraću dobro sebe da preispitam da li bih umela da radim spoljnu politiku.

KORUPCIJA U ZDRAVSTVU

Kako je došlo do toga da lekari postanu prokaženi ljudi, da ih građani doživljavaju kao najkorumpiranije, iako to zaista nije tako?

Percepcija građana je da u zdravstvu i politici ima najviše korumpiranih ljudi. Saglasila bih se s vama da to u zdravstvu nije tako, ali percepcija ima tu subjektivnu komponentu. Građani očekuju humanost i stručnost i da im se to ne naplaćuje posebno. Najosetljiviji smo na korupciju u zdravstvu i koliko god da je ima – mnogo je. A tvrdim da 98 odsto, a možda i više, stručnjaka, lekara, sestara rade i ne pada im na pamet da tako zloupotrebe svoje znanje i profesionalnu čast.

Zbog visoke osetljivosti građana, ali i zaštite zaposlenih, organi istrage i tužilaštvo treba da rade svoj posao, korupcija treba da bude nominovana i najstrože kažnjena, u skladu sa zakonom. Ali, to neće pomoći ako ne budemo radili na afirmaciji onih 98 ljudi koji perfektno rade svoj posao.

Razmišljate li kako..

… da razbijemo tu predrasudu? Da, već sam napravila plan da moji prvi saradnici moraju biti edukovani za probleme sukoba interesa, korupcije i tako dalje. Moraće sami da prođu određenu obuku, a zahvaljujući saradnji sa medijima – koju treba da podignemo na viši nivo – treba da govorimo što više o realnom životu zdravstvenog radnika i pacijenta. Videćemo šta se tu događa, koliko ima stručnog i korektnog. Moraćemo da afirmišemo primere o kojima niko ne govori, recimo kad doktor ne razmišljajući pacijentu sa retkom krvnom grupom da svoju krv, kad ne gleda na sat iako ga kod kuće čeka porodica i ostaje deset sati da spase nečiji ugrožen život.

Upravo sam dobila pismo jedne javne ličnosti iz Crne Gore čija je majka lečena u Kliničkom centru Srbije. Toplina zahvalnosti i imenovanje ljudi koju su bili u timu prosto su pohvala onome što je naš realan život, ali o tome malo pričamo.

Related Articles

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

Stay Connected

0FansLike
0FollowersFollow
0SubscribersSubscribe

Najnovije