Odlučila je da se javno oglasi kada je postala azilant, kako bi pronašla svoju pravu majku i oca, ali i da ukaže na „zamršene organizovane kriminalne radnje onih koji su je oteli iz porodilišta, kako bi na njoj zaradili“. O svemu je, kako kaže, svojevremeno obavestila nadležne organe u Srbiji i čeka da pojedini navodi, koji se odnose na njeno kidnapovanje kao bebe, kao i pokušaj da sa bratom bude poslata u belo roblje, o čemu je iznela mnogo detalja, kad-tad budu rasvetljeni.
Tatjana tvrdi da su kidnaperi, njeni roditelji na papiru, bili špijunski par, i da su samo formalno živeli kao suprug i supruga!
“‘Otac’, koji je preminio kada sam imala 18 godina, bio je hrvatski doušnik. Mislim da je špijunirao po Srbiji i za više stranih država, mnogo jačih od Hrvatske. Zvanično je bio advokat, a do njegove smrti, kao maska, živeli smo u stanu od 36 kvadrata u jednom gradiću u Vojvodini”, priča ona.
Srpska azilantkinja u Holandiji tvrdi i da su njoj i bratu datumi na izvodima iz matičnih knjiga rođenih prepravljani, kao i haotično, i na brzinu, popunjavana otpusna lista iz porodilišta njihove „majke“.
“Lažni roditelji su nas zlostavljali i sve vreme pokušavali da od brata naprave kriminalca, a od mene prostitutku. ‘Tata i mama’ su znali, još dok sam bila devojčica, da mi ‘prebacuju’ da sedim ili da jedem ‘kao kurva’. Posle ‘očeve’ smrti, po direktivi, moji i bratovljevi prijatelji širili su razne glasine o nama. A kada sam već ‘postala kurva’, pojavio se jedan momak koji je uprkos glasinama hteo da me oženi”, kazala je ona.
Tatjana ukazuje na to da je njena lažna majka ucenjivala da se uda, govoreći da joj „nema spasa ako se ne venča, jer je na lošem glasu, i da razmisli – on ili javna kuća, koja ti neminovno sleduje“.
Nemajući kud, Tatjana se udala i počela bračni život u jednoj nedovršenoj kući u Ripnju.
“Suprug mi je bio iz ugledne i bogate porodice. Novac je imao samo za sebe, dok su za mene bila rezervisani – bes, gnev, svađe i seks na silu.Obavljao je posao makroa koji priprema žrtvu. Posle dvogodišnje torture, i pored protivljena „majke“, razvela sam se. Potom sam radila u jednoj prodavnici hleba, a onda smo smo se porodično preselili u Beograd”, priča Tatjana.
Tatjana P. navodi da je tada lažna majka, njoj i bratu, kupila po jednu garsonjeru, ali se ubrzo ispostavilo da je ta briga bila samo igra. Objašnjava da ni njen, ni bratovljev stambeni prostor nisu mogli zvanično da uknjiže na svoje ime, jer je, u stvari, „majka“ kupila vešeraj od jednog stanara, i suteren koji je prvobitno imao namenu garaže, tako da oba „stana“ nisu ni ucrtana u zgradu.
“Potom su nas svi ostavili gladne, bez novca i posla, da lunjamo po Beogradu. Prijatelja nigde, a i „rođaka“ nije bilo pomoći. A kada smo konačno doznali kakav nam se pakleni plan priprema – da nas spremaju za trgovinu belim robljem, otisnuli smo se za Holandiju i pobegli iz čeljusti organizovane kriminalne grupe”, rekla je ona.
Lično nisam spremna u tu priču da poverujem.Zašto sve to nije prijavljeno vlastima u Srbiji?Kaže da ima 27 godina,a ne kaže šta je po obrazovanju i da li je nešto u šivotu radila kao i na osnovu čega tvrdi da je oteta iz porodilišta?Osmišljena glupost za dobijanje azila u Holandiji što se garantovano neće desiti .Otkud to da je otac baš Hrvat?Dosta je to sve providno nisu holanđani tako baš naivni.A,sve i da je tačno vratiće je u Srbiju pa da srpske vlasti to sve ispitaju.
Dosta nelogičnosti da ni Poaro ne bi rešio slučaj, ne verujem da je ovo tačno, po meni više scenario za azil.