„Devedesete u kraju” je priča o mladima devedesetih, prijateljstvu, ljubavi, patikama, splavovima, švercerima. Posebno se dopao mladima koji su rođeni devedesetih. Zato u beogradskim srednjim školama započinje niz promocija ove knjige koje će biti interaktivne i imati za cilj da se mladim ljudima predoče problemi i opasnosti koje su vrebale nekada i postoje i danas.
Prva promocija desila se u četvrtak, 27.marta u biblioteci „Milutin Bojić” i bila je namenjena učenicima Pete gimnazije. Promocije se dalje nastavljaju u Šestoj gimnaziji, Ugostiteljskoj školi, školi „Stefan Dečanski”itd. Učenici će, takođe, biti pozvani da se literarno iskažu i pišu na temu „Moja priča iz kraja”, a autori najboljih radova biće nagrađeni. Promcije su povod za razgovor sa autorkom
“Devedesete u kraju”, Vaš debitnatski roman, se promoviše serijom predstavljanja po srednjim školama i gimnazijama. Zašto ste se odlučili za takvu vrstu promocije i šta tinejdžeri mogu da nauče iz Vašeg romana?
Izuzetno mi laska što je inicijativa za organizovanje niza promocija u školama krenula od samih učenika. Iako roman ima šaroliku publiku, veliki broj čitalaca su zapravo mladi koji su rođeni devedesetih i kasnije.Njihovi pozitivni komentari i predlog da gostujem u njihovim školama me je oduševio pre svega zato što se smatra da ta generacija ne čita. Očigledno da ima mnogo zainteresovanih za ovakvu literaturu, a nadam se da će ove promocije čak proširiti taj krug – motivisati i one druge da se upuste u avanturu čitanja. Knjiga će im pružiti sliku jednog drugog vremena koje je njima interesantno I koje idealizuju, a ovaj roman prikazuje i lice i naličje tog vremena.Pošto je junakinja mlada devojka koja stasava tih godina, obrađeni su uobičajeni tinejdžerski problemi: sukobi sa roditeljima, zaljubljivanje, prijateljstvo, privlačnost zabranjenog, želja za avanturom, prvi seksualni odnos, maloletnička trudnoća, ali i opasnosti koje vrebaju kada neko zakorači u svet kriminala.
Vaš roman ima blisku istorijsku distancu, a, opet, reperkusije tog vremena se osećaju i sada u srpskom društvu. Koji je bio Vaš motiv da se bavite upravo ovim delom bliske istorije: lično iskustvo ili nešto drugo?
Ubeđena sam da dobra književnost dolazi iz proživljenog. Kada sam odlučila da se oprobam u pisanju jedino logično mi je bilo da pišem o onome što sam dobro upoznala, a što će dati određene odgovore o ljudima, današnjem sistemu vrednosti…Devedesete su se same nametnule a za stvaranje romana poslužila su lična iskustva, događaji mojih prijatelja i poznanika, gradske priče I urbane legende iz tog vremena – uglavnom sve istinito… Želela sam da sačuvam uspomenu na to vreme, ali i da pocrtam mračnu stranu i pojave koje ne bi smele da se ponove.
Kako se junaci „Devedesetih u kraju“ etički odnose prema onome što ih okružuje? Ova paralela je i sada prisutna među mladima u Srbiji, štaviše mnogo izraženije nego ‘90-tih?
Jedna od glavnih stavki i činjenica koju sam želela da istaknem u knjizi je da mladi ljudi nisu znali za drugo I nisu upoznali bolje. Oni prihvataju svet kakav vide, oponašaju idole koji su pred njima ne shvatajući da su pogrešni, čine isto što i drugi ne osećajući da je to neispravno jer im na to niko ne ukazuje. Devojke jako mlade počinju da izlaze noću, žude za materijalnim vrednostima kao što su skupa garderoba, restorani, vožnja besnim kolima… Zarad toga provode vreme sa opasnim momcima, oblače se golišavo, tajno uzimaju novac od roditelja, ne shvataju da ilegalne radnje u koje se upliću mogu da ih dovedu pred lice zakona ili im ugroze život. Mladići žele dominaciju i moć, skloni su nasilju i glavni cilj im je da na lak način dođu do novca i budu face u kraju ili u gradu. Ništa od negativnih postupaka im ne izaziva savet. Dakle, madi se ne bune protiv onoga što su zatekli već se trude da u sred takvog sistema ostvare svoje potrebe.
Da, mnogo toga iz devedesetih postoji i danas, nešto je čak na trenutak nestalo pa se opet vraća. Treba se zapitati zašto i postaviti tu paralelu inače ćemo dobiti još jednu generaciju kao što je ona koja je odrastala devedesetih, i tako iznova, u nedogled…
I sami ste odrasli ’90-tih. Šta Vas toliko vezuje za to vreme kada ste odlučili da pišete Vaš debitantski roman o tom periodu života?
Svako ima poseban odnos prema svojoj mladosti, vremenu kada se nešto dešava po prvi put: prvi izlazak, ples, poljubac…Nije uopšte važno da li je to neko srećno ili mračno vreme, rat, katastrofe…Tako je i sa mnom. I danas volim detalje koji me podsećaju na ono lepo iz devedesetih: muziku, odevne predmete, žargon… Ipak, knjiga nije hvalospev tog doba.Trudila sam se da dam realnu sliku i pokažem ono najgore: neizvesnost, besparicu, ratnu atmosferu, kriminal i opasnost.
Šta očekujete od potencijalnih čitalaca Vašeg romana: katarzu, želju da promene svoj i svet svojih bližnjih ili prosto prisećanje na jednu epohu
Priželjkujem da se istovremeno zabave dok čitaju, prisete i upoznaju duh jednog vremena (koji tako čuvam od zaborava) ali i da shvate šta takva društvena situacija donosi mladom čoveku. Nadam se i da će oni koji su vršnjaci junaka i pred kojima su opasni izazovi, nakon čitanja ove knjige ozbiljno razmisliti da li da krenu stranputicom, urade neke opasne stvari…Ova knjiga eksplicitno pokazuje šta se desi onima koji se odlučuju za neki drugačiji način života, za marginu i ilegalu. Književnost ne može da promeni svet, pa ni ljude, ali dovoljno je što nudi da, umesto lično, kroz junake nešto proživimo. Neka za mlade čitaoce Devedesete budu korisno iskustvo koje će im značiti u donošenju odluka. A odraslima opomena da paze kakav svet grade za te mlade ljude.