Nije ovo primedba ljudi unesrećenih u majskim poplavama koji već mesecima jednim okom gledaju u nebo – odakle ovih dana ne pljušti i ne sipi kao što je to bilo svih letnjih sedmica – a drugim u vlasti od kojih čekaju rešenja o dodeli novca za obnavljanje kuća. I pare. Ne, to je stiglo sa vrlo visoke adrese, od predsednika Srbije Tomislava Nikolića lično. Doduše, ne sa Andrićevog venca gde stoluje, pošto je trenutno opravdano odsutan.
U Bodrumu je na odmoru, ali razaslao je na vreme poruku. “U septembru ili oktobru već može da bude zima. S obzirom na to kakve su avgustovske prilike, verovatno da mnogi ljudi kojima su kuće oštećene i uništene sa zebnjom gledaju u nebo i čekaju jesen koja je tu. Deca polaze u školu, treba da pođu iz kreveta i iz kuće spremljenog ručka, a ove kuće još nisu spremne. Zato treba mnogo brže da se radi”, poentirao je zabrinuti predsednik.
Fondacija „Dragica Nikolić”, koju vodi njegova supruga, rekla mu je još da veliki broj kuća nije imao nikakve dozvole. Ali, za razliku od države, Fondacija je uradila svu papirologiju i već dodelila pomoć mnogima. Pa predsedniku nije jasno što i Kancelarija za obnovu ne radi po istom principu. Što jes, jes, iz Bodruma se uvek bolje i jasnije videla srpska turobna stvarnost!
Nisu valjda ni predsednik ni predsednikovica čuli izjavu vicepremijerke Zorane Mihajlović da je više od 80 odsto porušenih i oštećenih kuća građeno bez dozvole. U tom sportu, uzgred, porodica Nikolić ima iskustva, ali nije ih dokačila majska voda.
Može biti da će predsednik uskoro utvrditi, zahvaljujući Fondaciji ili nekom drugom, da su poplave ostavile još neke pustoši, recimo u sve više naselja gradska voda ne valja. Proradila su klizišta i podzemne vode, pa poremetili vodotokove, vodnu floru i vodovode. Tako su poterale staru jalovinu iz Stolica u Jadar, pa Loznica strepi, a bogami plaše se i uzvodno od ušća Jadra u Drinu, pa i dalje, mada se nadaju da će velike vode Drine i Save “sprati” otrov. Zla kob je posle poplava zadesila i Užice, pa Užičani već nedeljama, kao i zimus, piju flaširanu vodu. Zatvorene cevi nikako da se speru. Nekim drugim gradovima potop nije bio potreban, Zrenjaninci decenijama ne prilaze česmama i bunarima, Inđija i pored gotove fabrike žeđa, Sombor se za dlaku provukao, mada je veliko pitanje ko će se usuditi da pije “česmušu” posle svih priča o zagađenju.
Ima još toga na severu, jugu, istoku i zapadu Srbije. I u njenom srcu, Šumadiji. Pedantni stručnjaci su izračunali da sanacija vodovodne mreže vredi 4-5 milijardi evra. Ne dinara, nego evra. Mogao bi to biti veliki humanitarni poduhvat, a nema spora da bi ljudi zasićeni zatrovanom vodom pokazali elan i prihvatili se da kopaju kanale samo da ne razmišljaju o tome hoće li im dete popiti koju kap više nego što sme. I raširenih ruku bi dočekali svaku donaciju.